“Kako biti tužan”
Helen Russell

Nekoliko dana provela sam sa knjigom u ruci.

Knjigom Helen Russell “Kako biti tužan”.

Osjećam se kao da sam razgovarala sa prijateljicom na nekoj dubokoj, ljudskoj razini.

Na prvi dojam melankolična, knjiga je zapravo empatična i osvježavajuće iskrena.

Umjesto da tugu doživljava kao nešto što pod svaku cijenu treba izbjeći, ona nas uči kako je prihvatiti i prigrlili.

Totalno suprotno od “novog vala” koji današnje društvo uči da uvijek treba biti sretan i pozitivan.

Njena filozofija da kroz prihvaćanje tuge dolazimo do ispunjenijeg i autentičnijeg života toliko je smislena da me ni u jednom trenutku nije dovela do ijedne dvojbe.

Sa čitaocem dijeli vlastite gubitke i borbe, priče koje su sirove i stvarne.

Kao da razgovarate sa osobom koja je bila tamo gdje ste vi sada i preživjela.

Njeni savjeti ujedno su konkretni alati za suočavanje s tugom.

Ako ste osjećali, ili osjećate da vas je tuga progutala, ovo je knjiga za vas.

Helen Russell vas neće tjerati da budete sretni, pokazati će vam kako tugu možete iskoristiti za vlastiti rast.

Helen koristi najnovija istraživanja iz psihologije i neuroznanost da bi objasnila kako tuga djeluje na naš mozak i tijelo.

Njena sposobnost da kombinira osobne priče s akademskim istraživanjima čini knjigu zanimljivom i relevantnom za široku publiku.

“Što nas tuga može naučiti o sreći i kako nam može pomoći da budemo sretniji.

Svaki je gubitak bolan i neizbježno ga prati tuga. Tuga je prirodan odgovor na emocionalnu bol, osjećaj gubitka, bespomoćnosti, beznadnosti ili razočaranja. Tuga je normalna i događa se svima. Međutim, mnogi od nas toliko su naučili potiskivati „neugodne osjećaje“ da nam je to postao uvjetovani refleks, zbog čega više nismo u stanju ni prepoznati ih, a kamoli ih sebi priznati ili dopustiti si da ih osjećamo i „obradimo“. Štoviše, mnogi su toliko opsjednuti potragom za srećom da se gotovo iracionalno boje tuge. No, tugu nikako ne možemo izbjeći. Jedino možemo naučiti bolje se nositi s njome. Tuga je poruka. Ali ako je ne slušamo, veća je vjerojatnost da će prerasti u nešto ozbiljnije. Štoviše, znanstvena istraživanja potvrđuju da potiskivanje neugodnih ili tužnih misli samo pogoršava stanje i nerijetko vodi u depresiju. Stoga je krajnji trenutak da počnemo otvoreno razgovarati o tuzi. Sada bismo svi, i to možda više nego ikada prije, trebali naučiti kako se ispravno nositi s tugom.

„Tuga ima svoju svrhu. Ona nas može upozoriti da nešto nije u redu – ako joj dopustimo. Tuga je prolazna emocija koju svi povremeno osjećamo kad smo povrijeđeni ili kad nešto u našem životu nije kako treba. Ona je poruka.

Ovisimo jedni o drugima kako bismo preživjeli kao vrsta, a tuga je emocija koja nas na to podsjeća – jer najčešći načini izbjegavanja tuge zapravo su načini izbjegavanja osjećaja. Poput izbjegavanja zbližavanja s drugom osobom zbog straha da ne budemo povrijeđeni. Ili izbjegavanja smislenih i dostižnih ciljeva zbog straha od neuspjeha. Ili padanja u ovisnosti kako bismo uklonili bol, otupili osjetila i tako se ‘zaštitili’. Ili pak stalne preokupacije poslom i opsesivnog provođenja vremena na društvenim mrežama, samo kako ne bismo mislili na neugodne osjećaje… Izbjegavanjem tuge ograničavamo si život i uskraćujemo si priliku za ostvarenje svoga punog potencijala, izlažući se opasnosti da se normalna tuga koju osjećamo pretvori u nešto mnogo ozbiljnije.“

tuga, depresija, knjiga, osjećaji, život, vlastiti rast, strah, sreća