Nikada nije kasno da naučimo nešto novo!
Sa godinama opuštanje postaje sve važnije.
Živci koje smo šakom i kapom dijelili kroz život što djeci, što šefovima, muževima, rodbini postali su deficit s kojim danas žongliramo nježno.
U fazi života kad su djeca već odrasla, muž ispao iz kolosijeka, prijateljice hodaju po doktorima, one sretnije šeću ljubavnike,
što ti radiš?
Ti tražiš nešto novo i osvježavajuće.
Nešto što će ti zaokupiti pažnju i opustiti te.
Ne, nije gin tonic.
Taj sport više ne igram.
Nakon utakmica u nogama, odustala sam.
Alkohol samo u kolačima!
Nevjerojatno je kako s godinama mijenjamo navike. Počinjemo se zanimati za stvari koje su nam do prije nekog desetljeća bile arapsko pismo.
Hobi-
pronalazak načina za opuštanje i izražavanja sebe dok ulazimo u novu fazu života.
Brigu o djeci, svemircima, Indijancima, svekrvama donio nam je život kao obavezu.
U trenutku kada sam shvatila da su zaista otišli svatko svojim putem, da više nitko ne “mamače” po stanu, ostala je samo ljubav prema “brizi”.
Ta potreba postala je karakterna crta.
Nešto što me pokreće, ispunjava, čini korisnom i sretnom.
Preselila sam u drugi grad.
Klima, vegetacija, miris mora. Sve me to tjeralo da češće odlazim u šetnje. Razgledavam kamene kuće, dvorišta, starinski škure i cvijeće koje bi raslo iz kamena.
Kamena kuće koja je podsjećala na neka davna vremena.
Vremena koja nisam živjela, ali mogla sam ih osjetiti.
Osjetiti mir, miris, sreću, težinu života koji je bio sve samo ne ubrzan i prepun stresa.
Iz najtežeg raste najljepše.
Iz muke se rađa blagostanje.
Iz mira sreća.
Iz sreće tuga.
I tako u krug.
Kružim i ja tim uličicama i nikada ih se neću nauživati.
Ako ste pomislili da su mi svakodnevne šetnje postale hobi, varate se.
Moj “avanturistički duh” još negdje čuči u meni i iskoči kada to najmanje očekujem.
Moje znanje o biljkama, botanici svodilo se na to da ako na nekoj grani vidim jabuku, znam sa sigurnošću da je to drvo jabuke.
Znala bi prepoznati i suncokret.
Ružu, zapravo više vrsta ruža.
Crvenu, bijelu, rozu, žutu i ružu boje breskve.
Breskva valjda isto kao i jabuka raste na drvetu?!
U meni je rasla potreba da o nečemu brinem.
Ne znajući u što se upuštam ušla sam u stan i kao da negdje gori rekla Svome da iz ovih stopa uskoči u tenisice i upali auto jer moram nešto hitno obaviti.
Adrenalin koji sam osjetila u toj ljetnoj noći kada sam iz nečijeg dvorišta ukrala svoj prvi cvijet, prerastao je u ljubav prema biljkama koju “uzgajam” I danas.
Jeste li znali?
https://vrgorskestarine.hr/
cvijeće, biljke, cvijeće u teglama, biljke u Dalmaciji, cvijeće za kuću, hobi, trajnice, krađa cvijeća
baba