Ulazak u svijet roditeljstva moje kćeri bio je kao ulazak u kazalište.

Pun smijeha, suza, neočekivanog.

GLAVNA JUNAKINJA MOG ŽIVOTA POSTALA JE MAMA!

Nekad poznata kao kraljica partija sada je postala kraljica kaosa u vlastitom domu i životu.

Poučena materinim primjerom nije zaboravila nazvati kad je to bilo potrebno.

Često bi se suze spuštale niz obraze.Život je postao bojno polje na kojem se bilo teško nositi sa iskušenjima čak i njoj.

Hrabrijoj od najhrabrijih!

Pokušavala sam biti tu za nju.

Osim moje prisutnosti, često bi dobila i moju neizbježnu mudrost:

“Bubo, ovo je tek prvi krug pakla.  Idući će biti još gori.”

Odgovarala bi na svaku njenu kriznu situaciju poput proroka.

Znala je ona da joj moja pomoć može pomoći da preživi još jedan dan ludila, ali na kraju je ipak bilo na njoj da se suoči sa bezumljem zvanim roditeljstvo.

Tako je moja Buba nastavila svoje putovanje kroz povremene panike i puno smijeha znajući da je njena mama samo jedan poziv daleko, sprema da je podrži svojim “neizbježnim mudrostima”.

“Ljubavi, to je tek početak.

Pripremi se za let na kojem ćes doživjeti više turbulencija nego što je ijedan pilot ikada!!”

Sve ovo stavljam crno na bijelo da mi nikada ne može reći da joj nisam pomogla.

Ide šesta godina njenog putovanja.

Napredovala je.

Sve rjeđe me zove i “plače”, sve češće nazove i kaže:

“Ko ga jebe! Biti će kako mora biti, idemo dalje!”

To je moja kćer, moj saveznik u dobru i zlu, moja noćna mora i moj ponos.

baba