ČIČA MIČA GOTOVA JE PRIČA

Život piše čudne priče, a one koje piše ljudska ruka za male često ostaju u sjećanju do kraja života.

Te im priče čitaju mame, tate, bake, djedovi, tete u vrtiću.

Potiču na razmišljanje, razvijaju maštu, donose pouke koje ponekad shvatimo tek kao malo “odrasliji ljudi.”

Dok će nečije djetinjstvo obilježiti avanture Pipi duge čarape, drugi će se poistovjetiti s ružnim pačetom.

Mi smo ti koji smo dužni malima ponuditi likove i djela.

Priče i doživljaje koji će im postati omiljeni.

S kojima će se poistovjetiti, koji će ih odvesti u svijet mašte.

Potaknuti da istražuju.

Razlikuju dobro od zla, suosjećaju i kroz njih dolaze do vlastitih spoznaja.

Naučiti djecu voljeti knjige trebao bi biti zadatak svih nas koji ih čuvamo, volimo i želimo da postanu ljudi koji prepoznaju prave vrijednosti.

baba